Kreativno heklanje
petak, 26.10.2012.
Bapski hobi... Ili?
Kad god bih kao mlađa čula za ''ručni rad'' ili ''rukotvorine'' prva bi mi asocijacija bila moja baka koja je mnoge večeri provodila sa iglama za pletenje ili pak moja mama koja se dugo vremena bavila izradom lepoglavske čipke. Iduća bi asocijacija bila reportaže s TV-a koje su za ručnim radom uvijek prikazivale stare žene kako se druže i nešto izrađuju.
Međutim, za vrijeme svog porodiljnog očajnički sam trebala nekakav tihi hobi, nešto čime bih se bavila sebi za dušu... Trebala sam nešto svoje, nešto što nije uključivalo brigu o bebi, kuhanje ili čišćenje stana. Za knjige koje sam ranije gutala kao kockice čokolade iz nekog čudnog razloga više nisam imala strpljenja. Rastresenost me ometala kod čitanja.
Jednog sam dana tako zavirila u lokalnu prodavaonicu vune, konca i ostalog pribora za kukičanje, pletenje i ostalo rukotvorstvo. Super simpatična teta mi je pomogla kod odabira osnovnog pribora i krenula sam put heklanja.
Otkrila sam čitavu vojsku mladih kreativaca koji po blogovima i stranicama izlažu svojih ruku djelo, ali i razne tutorijale koji pomažu nama koji nemamo sredstava i/ili vremena za pohađanje tečajeva. Nakon beskonačno mnogo heklanja-paranja, heklanja-paranja napokon mi je krenulo.
Uvijek sam se divila ljudima koji posjeduju talent i naprave nešto lijepo vlastitim rukama, bilo da se radi o klesanju, sviranju (kojim sam se duugo bavila), izradi nakita ili pak unikatnog namještaja... sad sam i ja jedna od njih. Rukotvorac...
Na stranu s tim – heklanje mi je pružilo prekrasno utočište u kojem ne postoje politički ili financijski problemi, kućanski poslovi i ostala svakodnevna svirala po nervima. Brojanje očica, učenje novih bodova, oblikovanje rada, raznovrsne boje konca, pažljuvo biranje puceta ...sve to djeluje na mene poput neke meditacije pokraj slapova, umirujuće i ispunjujuće.
Malo pomalo došla sam u fazu kada bih svoj rad željela podijeliti sa ostalima. U vrijeme kad pola Zagrepčanki kupuje torbe, cipele, odjeću i nakit u ista 3 brenda dućana koja se nalaze u svakom trgovačkom centru, vjerujem da svaku ženu može razveseliti komad modnog dodatka koji nosi samo ona. Jedan, jedinstveni primjerak kao što je ona sama.
Naravno, moji hekliši nemaju dizajnerski potpis niti pak vrtoglavu cijenu za one koji se takvim stvarima vole praviti važni. Ipak, izrađeni su sa puno pažnje, strpljenja i ljubavi.
Osim što ovim blogom želim predstaviti svoje radove, htjela bih izmjenjivati iskustva sa svima koji se bave sličnim stvarima ili pak pomoći onima koji tek počinju.
Molim vas i da komentirate radove jer ja prema njima ne mogu imati ni trunkice objektivnosti ;-) Svako je mišljenje dobrodošlo!
